Trenutak za pamčenje... Mislim ja bum to ziher zapamtil... Znači svatko od nas kadtad upozna onu svoju drugu bolju polovicu, percipira to i onda odluči to ovijekoviječiti pred Bogom i narodom Hrvatskim. Tak je bilo. Prsten - riješen, lokacija - riješena... Nakon 10 dnevnog pregledavanja neta i youtube-a, svih foruma i razgovora s frendovima... ideja - ne da nije riješena nego nije ni u začetku. no dobro reko improvizacija mi je legendarna, nema frke rasturiču ovo... ionak bu se lepa rastopila kad vidi prsten, nakon tog nije ni bitno kaj bum drobil, jel tak? da, da, moš mislit, al u nadi je spas...
Osvojite najam vjenčanice u Wedding Cityju!
Prvo moram napomenut da ni lokacija nije bila bomba (stan njenog rođaka koji nije tu pa mu mora zračit stan), ali sam računao na već spomenuti pozitivni šok i naravno na neviđeno iznenađenje i sreću. to je to. sve mi ide u prilog.
došli mi u stan i sad su se već nazirale sve rupe mog nepostoječeg plana. za početak krenula mi je nešto pričat, a to joj je forte. može pričat. stvarno. u danu ubacim pokoje "slažem se" i "da, ljubavi" i uglavnom je to kolko stignem. jezik mi se osušio. glasnice odumiru. planiram ju o tim problemima obavijestiti kroz koji mjesec. štedil bum dnevne riječi i iskoristit priliku da izgovorim 255 riječi dotad neiskorištene u periodu od 200 dana, u kojima ču sve sročit. poslat joj mail da nema šansu krenut govorit, jer u protivnom čekam do sutra priliku da se izjasnim.
drugi problem je postao i trema... nisam znao kud s rukama ,pogledom, niti to gdje ni kad bi izvukao taj prsten... al ajde.. volja je tu
gledam ja kroz prozor, duboko udahnem, iščeprkam prsten iz đepa i hodam ko mutav za njom po stanu. sjela ona na kauč. uzdahnula i prestala govorit. Umorna sam, veli. znao sam to je to. šansa.
znate ono kad u filmovima krenu suze radosnice popračene hrpom poljubaca i zagrljaja i repeticijom riječi da, da, da... e točno tako NIJE bilo
kleknem ja
"ljubavi, hočeš li se udati za mene?"
pogledi nam se susretnu i tada izgovara točno ono što sam htio čuti
"Ma đes to našo?" naravno aludirajući na prsten
sad je pak šok i iznenađenje prešlo na mene
zbunjen, blago mucajući promrljam ponovno isto nadajući se boljoj reakciji
"Jel ti to mene zajebavaš?"
e sad mi je pak bilo dosta
pa ne bu ona mene i moju mega turbo alpha muškost tako gazila
"dobro ljubavi ajde se fokusiraj, prosim te... reagiraj"
nagnuh glavu u lijevo i dignuh obrvu
ozbiljno me gledala
i onda napokon
osmijeh
svanulo sunce i rekla je
"hoću"
nakon puno muke... moje naravno. njoj je to najnormalniji dan bio. ko mene pita za grčeve u želucu, probleme s lupanje srca, drhtavicom u koljenima i rukama, glasu i ne zanemarimo moja koljena, jer dok je napokon potvrda došla, več sam se lagano počel kočiti.. ali neka
sad lijepo čekamo svadbu i veselimo se budučnosti.
ja se pak nadam da čete prepoznat novog Šekspira u meni pa da pobijedim. Tako da moja ljubav ima novi razlog za osmijeh koji toliko volim. i naravno da ja potvrdim svoju turbo mega ekstra alpha poziciju legendarnog neponovljivog zaručnika.
GORAN KANCIJAN
PROČITAJTE I OSTALE LJUBAVNE PRIČE IZ NATJEČAJA:
Prava ljubav uvijek pronađe put
Umjesto daljinskog bačen prsten uz najljepše pitanje na svijetu
Želiš li provesti ostatak života sa mnom?!
Spojit ćemo Hajduk i Dinamo u Heleni i Davoru
Neopisiva ljubavna energija Jelene i njenog hrvača
Martinina prva ljubav prerasla u bajku
Pas za medanu i prosidba na 10. godišnjicu veze
Prosidba iznenađenja na svadbi prijatelja