Ljubav moje drage (ili medana, kako ju volim zvati) i mene traje preko deset godina. Zaprosio sam ju prije par mjeseci, na točno desetogodišnjicu naše veze, a vjenčanje planiramo u lipnju 2016. godine. Bez obzira na dugu vezu, prosidba ju je iznenadila i bila je presretna.
Ali ima jedan trenutak koji se dogodio prije 3 godine, od kojeg smo još sretniji i povezaniji. Kako je oduvijek htjela imati psa, a dok je živjela s roditeljima nisu bili za tu ideju, par mjeseci nakon zajedničkog života sam ju iznenadio malim štenetom njemačke doge.
Bila je toliko iznenađena da je mislila da ju zezam i da je pas tuđi. Nakon što sam joj par puta ponovio da je pas naš, počela je plakati. Ali bile su to suze radosnice, a sreća u njenim očima se ne zaboravlja. Nazvali smo ga Grof, te dan danas u naš život unosi veselje, a naša ljubav je još čvršća.
Kako moj medan ne zna za ovaj natječaj vjerujem da će iznenađenje tim biti još veće, ukoliko Vam se svidi naš poseban trenutak.
Davor
Priča je poslana za natječaj: Naš trenutak za pamćenje