Otišla sam učiti strani jezik u Cambridge, vratila sam se sa prstenom oko vrata koji mi je na lančiću poklonio moj budući zaručnik.
Lančić me čekao u mojoj sobi na krevetu sa pismom u kojem je pisalo : "ja mislim ozbiljno."
Našao me u sobi kako stojim kao ukopana i gledam u lančić na kojem je visjela burma...
Suze su mi potekle od snage osjećaja koje su me uzdrmale kad sam ga vidjela na vratima. Objesio mi je lančić i objasnio mi da je u njegovoj zemlji to običaj kad dečko misli ozbiljno.
Zagrlio me, a ja sam pronašla svoj mir.
Iako razdvojeni veći dio vremena zbog školovanja nakon 6 mjeseci nazvao me ujutro na telefon i pitao me imam li nešto protiv da dođe u subotu kod mene. Skakala sam od sreće jer je ispalo neplanirano. Došao je u subotu ujutro avionom i proveli smo jedan predivan dan i divnu večer. Tada mi je rekao da se sutra mora već vratiti, da me želio doći zagrliti.
Dok smo sjedili on je u jednom trenutku izašao na balkon i pozvao me da dođem. Kad sam mu prisla stavio mi je ruku na lice. Bio je pun mjesec. Rekao mi je "Znaš koliko volim mjesec i da ga uvijek gledam kad nismo skupa jer vidim odraz tvog lica na njemu...
Moja nenita mi se smije.
Sad gledam tvoje lice obasjano mjesečinom, lice osobe koju toliko volim… (klecale su mi noge).
Pogledao me i rekao promuklim glasom : "Želiš li se jednog dana udati za mene, biti moja nenita?"
Ja sam se stisnula uz njega i zagrlila ga čvrsto…
Nije bilo dana da sam sumnjala u svoju odluku od prvog trenutka kad sam osjetila njegov prvi pogled upućen meni. Nježno se izvukao iz mog zagrljaja i spustio na moj prst prekrasan prsten napravljen po mjeri (tada sam saznala gdje mi je nestao moj prsten koji su mi roditelji poklonili za 18. rođendan).
A sve to je popratio riječima: "nosi ga u ime naše ljubavi jer sljedeći koji ti želim poklonit je vjenčani."
Još dugo smo stajali na mjesečini nakon sto sam jedva došla do zraka i viknula iz petnih žila: SIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII!!!!!!!
objašnjenja : nenita (španj.) - curica, djevojčica
Si (španj.) - da