Toga 19-og dana u mjesecu travnju, te, za mene veoma važne 2008. godine, promijenilo se sve. Tko bi tada rekao da započinjem svoju ljubavnu bajku.
Kao i kod svakog prethodnog pripremanja za rođendansku zabavu, činilo se, da se ništa "neobično" neće dogoditi. Ali onda... Onda sam shvatila da se to "neobično" počelo događati baš onog trena kad to nisam očekivala. Pojavio se ON.
Kao začarana sam gledala u te njegove modro-plave oči. Čudila sam se da je od te gomile ljudi primijetio baš mene. Neko vrijeme smo samo uživali u pogledima jedan drugoga. A onda, onda mi je prišao i pružio mi ruku, kao da je htio da pođem sa njime. I naravno, ni trena nisam oklijevala. I sada vidim da nisam pogriješila. Taj dodir njegove ruke je bio nešto posebno, tako topao, nježan, kao da mi je tog trena htio reći :"Ti si ta". Nešto što me je bacilo u razmišljanje, da li godine prijateljstva mogu prerasti u nešto veće? I jesu. Na našu sreću. Od te večeri, od tog trena on je postao moje sve...
A za nas još jedan ljepši dio priče je taj, da smo nakon 6 godina zajedništva, odlučili sve to zapečatiti brakom. Eh, ljubav, dogodi se kad se najmanje nadamo.
objavljeno: 27.07.2014
Dodir ljubavi Đurđice i Marija
"Kao i kod svakog prethodnog pripremanja za rođendansku zabavu, činilo se, da se ništa "neobično" neće dogoditi. Ali onda... Onda sam shvatila da se to "neobično" počelo događati baš onog trena kad to nisam očekivala. Pojavio se ON."