Bilo je to prije tri godine, dragi i ja smo sjedili na kavi, „slavili“ mjesec dana veze i onda je njemu sinulo da mu možda roditelji neće biti doma, jer su otišli u vinograd i da bih ja mogla prespavati kod njega.
Nakon dugog razgovora i njegovog nagovaranja, pristanem otići kod njega na spavanac, ali pod uvjetom da on kontaktira svoje i da ih pita gdje su.
Telefon zvoni, javi mu se mama:
- Reci sine.
- Mama, gdje ste?
- Nismo doma, a zašto?
- Dobro, čujemo se i pozdravi tatu. Ajde bok!
- Bok!
Nakon tog „pametnog“ razgovora smo se zaputili k njemu, jer ako sada nisu doma, nema šanse da će ih i biti, jer je već dosta kasno, a oni ne putuju kasno.
Vozimo se, dolazimo do njegove ulice, skrećemo u ulicu, i taman kada smo se htjeli sparkirati, u dvorištu vidimo njegove roditelje koji su došli maloprije nas, i koji vade stvari iz auta.
Ja mu kažem:
-Krešo, vozi, maknimo se odavde.
On samo nastavi do kraja ulice, i skrene u neku slijepu ulicu, a ja ne znam što bih. Dali sam ljuta ili jako iznenađena? Ma svi su mi se osjećaji pomiješali. Nisam mogla ni zamisliti da bi tako nešto napravili. Stali smo i sada razgovaramo. Šta sad? Ja se ne mislim vračati. Zove Krešin tata da vidi gdje smo, a on mu samo kaže da se čuju za pet minuta. Nakon nekog nagovaranja, ja pristanem doći k njemu.
Ulazimo u kuću, a od dragog mama nam je pripremila zdjelice za sladoled, ne moram vam ni pričati da u tom trenutku mi nije bilo do jela. Natovarila mi je tonu sladoleda u zdjelicu, i ja sam to sve na silu pojela. Nakon svega toga, njegovi su nam se počeli smijati, jer kako oni kažu: „Pa nismo Vam ništa lagali, u tom trenutku i nismo bili doma.“
Krenule su priče i pitanja, kako to inače ide, i nakon nekog vremena smo se popeli u njegov stan, a ja crvena kao paprika. Što od srama, što od ljutnje.
Nakon godine dana sam se doselila k njemu, i trenutno su pripreme za vjenčanje, u kojem, naravno, sudjeluje i moja svekrva. Svekra i dragog smo izbacili iz toga, a ona i ja smo preuzele stvar u svoje ruke. :D
Sada, kada pogledam unatrag, sve to mi je smiješno, jer sam shvatila da imam najbolju svekrvu i svekra, koji su puni razumijevanja, i uvijek uskoće pomoći, ako je to potrebno. Ne bih ih mijenjala za ništa! :D