Priča o Petri i Tomislavu

Bila je subota, ista kao i svaka druga, barem sam tada tako mislila. Izašla sam sa društvom u obližnji klub. Ništa se novo nije naslućivalo - ista lica, isti bend, društvo, ja. Zabavljali smo se kao i svake subote do tad.

U jednom trenu u mnoštvu lica zamjetila sam jedne prekrasne, tamne oči kako gledaju ravno u mene. Pomislila sam da si nešto umišljam i nastavila se dalje zabavljati. No, nakon nekog vremena isti je pogled još uvjek bio usmjeren u mene. Bio je to poseban trenutak - osjetila sam trnce po cijelome tijelu, naprosto, osjećala sam se ko u oblacima.

Kasnije sam krenula po piće na šank kad sam osjetila nečiju ruku na ramenu. Bio je to on, dečko s prekrasnim očima. "Kuda ćeš, ljepotice?"- pitao me. Odjednom se u meni probudilo tisuće razigranih leptirića, od uzbuđenja jedva sam odgovorila na pitanje. Iz dubine srca dopirali su signali da su upravo te "oči" moja sudbina.

Nakon ćaskanja razmjenili smo brojeve. Javio se, nije čekao. Bio je to početak naše ljubavne priče koja traje već petu godinu i nadam se da će trajati zauvjek, jer takve se "oči" sreću samo jednom u životu.